PSIHOLOG LABKOVSKI UPOZORAVA: “SA OVIH 10 GREŠAKA ĆETE UPROPASTITI ŽIVOT VAŠOJ KĆERKI!”

Odnos majke i kćerke je veoma važan u životu svake žene. To kako se majka ophodi prema kćerki u ranom djetinjstvu i tokom odrastanja, ogleda se u njenom daljem životu. Uloga roditelja u vaspitavanju djece je za mnoge bolna tema i to ne treba da čudi.

Psiholog Mihail Labkovski govori o glavnim greškama koje čini većina mama i baka u vaspitanju ženskog djeteta, pišu “Detinjarije“…

Moraš da budeš…

Prva i najozbiljnija greška koju čine mnoge mame i bake u vaspitanju kćerke odnosno unuke jeste nekakvo programiranje na skup obaveznih vještina i umjeća koje bi djevojčica morala da savlada. “Moraš da budeš fina“, “Moraš da se prilagodiš, “Moraš naučiti da kuhaš“, “Moraš…“. Nema ništa loše ni pogrešno u umjeću kuhanja, ali kod djevojčice se javlja misao: vrijedit ćeš jedino ako zadovoljiš određene kriterijume. Zato će daleko efikasnije biti da pružite lični primjer: hajde da zajedno skuhamo supu, hajde da zajedno odaberemo frizuru za tebe. Kada djevojčica vidi da mama nešto radi sa zadovoljstvom, poželjeće da i sama to nauči.

I obrnuto, ako mama mrzi nešto da radi, koliko god ona ponavljala da djevojčica to treba da nauči, ova će podsvjesno prema tome osjećati odbojnost. Sve u svemu, prije ili kasnije će naučiti sve što joj bude trebalo. Onda kada joj bude trebalo.

Svi oni hoće samo jedno…

Druga greška koja se često sreće u vaspitavanju kćerki jeste težak osuđujući odnos prema muškarcima i se*su, a koji joj prenosi majka. “Svi oni hoće samo jedno“, “Pazi da te ne iskoristi i ostavi“, “Treba da budeš nedodirljiva“.

Djevojčica zato raste sa osjećanjem da su svi muškarci agresivci i nasilnici, a se*s nešto odvratno što treba izbjegavati. Međutim, kako odrasta tijelo joj šalje signale, hormoni počinju da luduju i ta unutrašnja protivriječnost između onoga što osjeća i majčinih zabrana je vrlo traumatična.

Protivrječne poruke

Treća greška koja se na paradoksalan način nadovezuje na drugu – jeste to što se u dvadesetim godinama djevojci jasno saopštava da je formula njene sreće da se uda i rodi djecu. Poželjno do 25. inače će biti kasno. Razmislite: prvo ste joj u djetinjstvu govorili šta sve mora (spisak) da bi se udala i rodila djecu, zatim ste joj nekoliko godina ulivali ideju da su svi muškarci “kreteni“ i da je se*s nešto nisko i prljavo, a sada opet: udaj se i rađaj. To je paradoksalno, ali majke vrlo često usađuju kćerkama takve misli. Posljedica je kćerkin strah od bilo kakvog odnosa. I ozbiljno povećan rizik od gubitka veze sa samom sobom i onim što djevojka zaista želi.

Odrastanje pod maminom suknjom

Četvrta greška je prezaštićivanje. Veoma je loše što danas majke sve češće vezuju djevojčicu za sebe i okružuju je tolikim zabranama da je to strašno. Ne idi u šetnju, ne druži se s njim, pozovi me na svakih pola sata, gdje se nalaziš, zašto kasniš tri minuta. Djevojčicama se ne daje nimalo slobode, ne daju im pravo da same odluče jer te odluke eto mogu ispasti pogrešne.

Ali to je normalno! U uzrastu 14–16 godine kod normalnog tinejdžera se odvija proces separacije, on želi da o svemu odlučuje sam, i (osim pitanja života i zdravlja) treba mu tu mogućnost i dozvoliti. Jer ako djevojčica raste pod maminom suknjom, ona će se uvjeriti u to da je ona biće drugog reda, nesposobno da sopstveno postojanje i da će uvijek i sve drugi odlučivati umjesto nje.

Pravljenje čudovišta od oca

Peta greška – formiranje negativne slike oca. Bez obzira da li je otac prisutan u porodici ili majka sama gaji dijete, nedopustivo je praviti čudovište od oca. Ne treba govoriti djetetu da je sve loše osobine naslijedilo sa očeve strane. Ne treba oca ocrnjivati pa kakav god da je.

Taman i da je stvarno bio “kreten”, majka bi morala preuzeti i svoj dio odgovornosti što je baš takvog čovjeka odabrala za oca svog djeteta. To je bila greška i zato su se rastali, ali ne smije se prebacivati na dijete odgovornost za to ko je učestvovao u njegovom pravljenju. Nema ono ništa s tim.

Fizičko nasilje

Djecu ne treba tući, ali treba reći i to da to djevojčice više traumira. Psihološki nivo samopoštovanja kod djevojčice brže spada na nivo poniženog i potčinjenog. Ako batine dobija od oca, vrlo je vjerovatno da će kad odraste birati agresivne partnere.

Izostanak pohvala

Djevojčica treba da rastući sluša o tome kako je voljena, lijepa, sposobna, sve naj-naj. To će formirati zdravo, normalno samoocenjivanje. To djevojčici pomaže da odraste sa osjećanjem zadovoljstva sobom, prihvaćenosti same sebe, ljubavi prema sebi. To je zalog njene srećne budućnosti.

Raspravljanje pred djetetom

Svađe roditelja u prisustvu djeteta su nedopustive. Posebno ako je riječ o ličnim osobinama majke odnosno oca, uzajamnom okrivljivanju… Dijete ne treba da tome prisustvuje. A ako se već dogodilo, oba roditelja treba da se izvine i objasne mu da su ih osjećanja nadvladala pa su se posvađali ali da su se već pomirili i, što je najvažnije, da dijete s tim nema veze.

Puštanje niz vodu

Deveta greška – neodgovarajuće prolaženje kroz period kćerkinog puberteta. Tu postoje dvije krajnosti: dozvoliti sve, samo da se ne izgubi kontakt, i zabraniti sve da se nešto ne bi otelo kontroli. Oba su loša. Jedini način da se bez žrtava prođe ovaj za sve težak period jeste nepopustljivost i dobronamjernost. Nepopustljivost u zadatim granicama dozvoljenog, dobronamjernost – u opštenju. Za djevojčice u tom uzrastu je veoma važno da se s njima mnogo razgovara, raspituje o njihovom mišljenju, odgovara na glupava pitanja, dijele sopstvene uspomene. I da se smireno razgovara i da se ti razgovori nikada ne upotrebe protiv djeteta. Ako se to tad propusti – bliskosti neće biti više nikad, a odrasla kći će sutra reći: “Nikad nisam imala povjerenja u majku”.

Živjećeš po mom!

Najzad deseta greška – nametanje pogleda na život. Djevojčici nipošto ne treba govoriti da njen život mora podrazumijevati neke stvari. Da se uda, rodi djecu, smrša, ne ugoji se… Djevojčici treba ulivati i kod nje njegovati umijeće da osluškuje samu sebe, da ima pravo da se bavi onim što joj se dopada, što joj ide za rukom, da bude zadovoljna sobom bez obzira na ocenu okoline i društveno mišljenje. U tom slučaju ona odrasta u srećnu, lijepu, samouvjerenu ženu, spremnu na punovrijedan odnos sa partnerom!

Haber.ba

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *